Mirakul je lepa, tajnovita, malko "izvrnuta" reč koju sam u Kaštel Štafiliću (kakvo nezaboravno ime za naselje!
) naučila davnih dana, reč koja znači i "čudo", ali znači i (mystery ili miracle plays) - "srednjovekovna drama" i koja sadrži u sebi (ustvari) mnogo reči kojima bi trebalo opisati da je to "trista čuda koja nam se odigravaju pred očima po utvrđenom zapletu i iznenađujućem raspletu ili je trista čuda koja se odigravaju u nama dok nam traje neki "unutrašnji" monolog ili dijalog u drami po utvrđenom zapletu i iznenađujućem raspletu".
I Gibonni bi tako rekao "Mirakul", (pa bi onda opet rekao "Judi, zviri i beštimje"), i svašta drugo što je ponekad tako lepo slagao notama i rečima da se meni uvek činilo da čujem samo "mirakul" i to je jedan od razloga što mi se sviđa slušati ga.....kada peva, zvuči kao da "veruje u trista čuda".
I ja verujem u "trista čuda". oduvek...
Kada se "mirakul" odvija, ljudi se utišaju, uspore i kao da samo žele da upiju, zapamte i usvoje svaki tren "srednjovekovne drame" koja ume ispričati sve o njihovim potrebama, čežnjama, snovima i htenjima. Treba imati sreće pa naći Maestra koji "čini mirakul" samim sobom.
Eto. Mirakul.
Od i za Maestra.
